| Chapter 37 |
1 | Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
|
2 | Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
|
3 | Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
|
4 | iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
|
5 | Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
|
6 | Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
|
7 | svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
|
8 | U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
|
9 | S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
|
10 | Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
|
11 | I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
|
12 | kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
|
13 | Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
|
14 | Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
|
15 | Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
|
16 | Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
|
17 | Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
|
18 | Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
|
19 | DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
|
20 | Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
|
21 | Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
|
22 | Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
|
23 | Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
|
24 | Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"
|