| Chapter 27 |
1 | Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?
|
2 | Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju.
|
3 | Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.
|
4 | Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.
|
5 | U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže.
|
6 | I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati.
|
7 | Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!
|
8 | Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.
|
9 | Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!
|
10 | Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.
|
11 | Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.
|
12 | Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.
|
13 | Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih.
|
14 | U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!
|