| Chapter 42 |
1 | Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
|
2 | Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
|
3 | Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?
|
4 | Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
|
5 | Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.
|
6 | Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
|
7 | Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
|
8 | Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
|
9 | Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.
|
10 | Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"
|
11 | Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
|
12 | Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
|