| Chapter 78 |
1 | Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
|
2 | Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
|
3 | Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
|
4 | nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.
|
5 | Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
|
6 | da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
|
7 | da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,
|
8 | kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
|
9 | Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.
|
10 | Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
|
11 | Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
|
12 | Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
|
13 | On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
|
14 | Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
|
15 | U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
|
16 | Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
|
17 | A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
|
18 | Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
|
19 | Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
|
20 | Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"
|
21 | Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
|
22 | jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
|
23 | Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
|
24 | k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
|
25 | Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
|
26 | Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
|
27 | Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
|
28 | Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
|
29 | Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
|
30 | Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
|
31 | kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
|
32 | Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
|
33 | I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
|
34 | Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
|
35 | spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
|
36 | Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
|
37 | Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
|
38 | A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
|
39 | Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
|
40 | Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
|
41 | Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
|
42 | ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
|
43 | ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
|
44 | U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
|
45 | Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
|
46 | I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
|
47 | Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
|
48 | I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
|
49 | Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
|
50 | I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
|
51 | Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
|
52 | I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
|
53 | Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
|
54 | U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
|
55 | Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
|
56 | A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
|
57 | Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
|
58 | Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
|
59 | Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
|
60 | I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
|
61 | Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
|
62 | Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
|
63 | Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
|
64 | Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
|
65 | Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
|
66 | Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.
|
67 | On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
|
68 | već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
|
69 | Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
|
70 | Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
|
71 | odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
|
72 | I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.
|