| Chapter 88 |
1 | Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
|
2 | Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
|
3 | Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
|
4 | Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
|
5 | Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
|
6 | Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
|
7 | Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
|
8 | Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
|
9 | Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
|
10 | Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
|
11 | Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
|
12 | Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
|
13 | Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
|
14 | Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
|
15 | Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
|
16 | Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
|
17 | Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
|
18 | okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
|
19 | Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
|