| Chapter 107 |
1 | Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
|
2 | Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
|
3 | i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
|
4 | Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
|
5 | Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
|
6 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
|
7 | Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
|
8 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
9 | Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
|
10 | U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
|
11 | jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
|
12 | Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
|
13 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
|
14 | Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
|
15 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
16 | Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
|
17 | Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
|
18 | svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
|
19 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
|
20 | Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
|
21 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
22 | Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
|
23 | Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
|
24 | oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
|
25 | On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
|
26 | Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
|
27 | Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
|
28 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
|
29 | Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
|
30 | Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
|
31 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
|
32 | Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
|
33 | On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
|
34 | plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
|
35 | On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
|
36 | i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
|
37 | Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
|
38 | I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
|
39 | Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
|
40 | Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
|
41 | Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
|
42 | Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
|
43 | Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
|