| Chapter 139 |
1 | Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
|
2 | ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
|
3 | Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
|
4 | Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
|
5 | S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
|
6 | Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
|
7 | Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
|
8 | Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
|
9 | Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
|
10 | i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
|
11 | Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
|
12 | ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
|
13 | Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
|
14 | Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
|
15 | kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
|
16 | Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
|
17 | Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
|
18 | Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
|
19 | De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
|
20 | Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
|
21 | Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
|
22 | Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
|
23 | Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
|
24 | pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!
|