| Chapter 141 |
1 | Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
|
2 | Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
|
3 | Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
|
4 | Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
|
5 | Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
|
6 | Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
|
7 | Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
|
8 | U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
|
9 | Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
|
10 | Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
|