| Chapter 8 |
1 | Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
|
2 | Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
|
3 | kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
|
4 | "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
|
5 | Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
|
6 | Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
|
7 | Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
|
8 | Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
|
9 | Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
|
10 | Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
|
11 | Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
|
12 | Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
|
13 | Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
|
14 | Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
|
15 | Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
|
16 | Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.
|
17 | Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.
|
18 | U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
|
19 | Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
|
20 | Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
|
21 | da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
|
22 | Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
|
23 | oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.
|
24 | Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
|
25 | Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
|
26 | Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
|
27 | kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
|
28 | Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
|
29 | kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
|
30 | bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
|
31 | igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
|
32 | Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
|
33 | Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti.
|
34 | Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
|
35 | Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
|
36 | A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."
|