| Chapter 20 |
1 | Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dođoe k meni neke od starjeina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedae preda me.
|
2 | I dođe mi riječ Jahvina: "Sine čovječji! Govori starjeinama Izraelovim!
|
3 | Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Doli ste me pitati za savjet? ivota mi moga, nećete me pitati!' - riječ je Jahve Gospoda.
|
4 | Hoće li im suditi, hoće li suditi, sine čovječji? Pokai im gadosti otaca njihovih.
|
5 | Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog va!
|
6 | Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ću ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepu.
|
7 | I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti to vam oči privlače i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog va!'
|
8 | Ali se oni odvrgoe od mene i ne htjedoe me posluati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oči zanijee i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlučih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdbu na njima u zemlji egipatskoj.
|
9 | Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oči naroda među kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ću ih izvesti -
|
10 | izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;
|
11 | i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio;
|
12 | dadoh im i svoje subote, kao znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posvećujem.
|
13 | Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbacie moje zakone, koje svatko mora vriti da bi ivio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem.
|
14 | Ali ni toga ne učinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh.
|
15 | Ali im se zakleh u pustinji da ih neću uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teče med i mlijeko, od svih zemalja najljepu,
|
16 | jer odbacie moje zakone, i ne hodie po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iđae za njihovim kumirima.
|
17 | Oči se moje ipak saalie da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne unitih,
|
18 | nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne čuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim!
|
19 | Ja sam Jahve, Bog va! Po uredbama mojim hodite, čuvajte i vrite moje zakone
|
20 | i svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va!'
|
21 | Ali se i sinovi odmetnue od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu čuvali ni vrili mojih zakona, koje svatko mora vriti da bi ivio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlučih gnjev svoj izliti i iskaliti srdbu svoju na njima u pustinji.
|
22 | Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh.
|
23 | No zakleh se u pustinji da ću ih raspriti među narode i rasijati po zemljama,
|
24 | jer nisu vrili mojih zakona i jer prezree moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca.
|
25 | I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju:
|
26 | da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvorođenčad. Htjedoh tako da ih zastraim, neka znaju da sam ja Jahve.
|
27 | Sine čovječji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vai jo uvrijedie: nevjerom mi se iznevjerie!
|
28 | Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povien breuljak ili stablo kronjato, prinosili bi rtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.
|
29 | Upitah ih: to li znači ta uzviica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzviica, do dana dananjega.
|
30 | Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vai, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?
|
31 | Kaljate se prinoseći im darove, provodeći kroz oganj svoje sinove u čast svim kumirima svojim sve do dana dananjega. I da me onda za savjet pita, dome Izraelov! ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nećete me za savjet pitati!
|
32 | I neće se zbiti o čemu sanjate kad govorite: 'Bit ćemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja to slue drveću i kamenju.'
|
33 | ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - vladat ću vama rukom krepkom i miicom uzdignutom, u svoj estini svoje jarosti.
|
34 | Izvest ću vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspreni rukom krepkom i miicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje!
|
35 | Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!
|
36 | Kao to sudih ocima vaim u pustinji zemlje egipatske, i vama ću suditi - riječ je Jahve Gospoda!
|
37 | Provest ću vas ispod tapa svojega, podvrći vas brojenju:
|
38 | razlučit ću između vas sve koji se pobunie i odvrgoe od mene: izvest ću ih iz zemlje u kojoj kao doljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad ući neće! I znat ćete da sam ja Jahve!'
|
39 | 'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje sluite svaki svom kumiru! Jednom ćete, kunem vas se, posluati i nećete vie kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:
|
40 | na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - riječ je Jahve Gospoda - sluit će mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje će mi oni omiljeti i ondje ću iskati vae podizanice i prinose vaih prvina sa svim svetinjama.
|
41 | Omiljet ćete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ću očitovati svetost svoju naočigled svih naroda.
|
42 | Tada ćete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati očevima vaim.
|
43 | Ondje ćete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ćete sebi omrznuti zbog nedjela to ih počiniste.
|
44 | I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vaih putova ni po vaim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"
|