| Chapter 9 |
1 | Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili."
|
2 | Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.
|
3 | I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
|
4 | I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.
|
5 | A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."
|
6 | Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni.
|
7 | I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"
|
8 | I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
|
9 | Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.
|
10 | Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati"
|
11 | pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?"
|
12 | A on im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren?
|
13 | Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu."
|
14 | Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima.
|
15 | Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga.
|
16 | A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?"
|
17 | Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.
|
18 | Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše."
|
19 | On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!"
|
20 | I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.
|
21 | Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva!
|
22 | A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"
|
23 | Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!"
|
24 | Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"
|
25 | Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!"
|
26 | Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro.
|
27 | No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
|
28 | Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?"
|
29 | Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom."
|
30 | Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna.
|
31 | Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati."
|
32 | No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
|
33 | I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?"
|
34 | A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći.
|
35 | On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!"
|
36 | I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im:
|
37 | "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."
|
38 | Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."
|
39 | A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.
|
40 | Tko nije protiv nas, za nas je."
|
41 | "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."
|
42 | "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."
|
43 | "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi.
|
44 | #
|
45 | I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao.
|
46 | #
|
47 | I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao,
|
48 | gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.
|
49 | Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen.
|
50 | Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!"
|