| Chapter 24 |
1 | Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.
|
2 | Kamen nađoše otkotrljan od groba.
|
3 | Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.
|
4 | I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih.
|
5 | Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima?
|
6 | Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji:
|
7 | 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'"
|
8 | I sjetiše se one riječi njegovih,
|
9 | vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.
|
10 | A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,
|
11 | ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
|
12 | A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.
|
13 | I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.
|
14 | Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo.
|
15 | I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.
|
16 | Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima.
|
17 | On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave
|
18 | te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?"
|
19 | A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom:
|
20 | kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli.
|
21 | A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.
|
22 | A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu,
|
23 | ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ.
|
24 | Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe."
|
25 | A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!
|
26 | Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?"
|
27 | Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
|
28 | Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.
|
29 | No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima.
|
30 | Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše.
|
31 | Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
|
32 | Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?"
|
33 | U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.
|
34 | Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"
|
35 | Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
|
36 | Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!"
|
37 | Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.
|
38 | Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?
|
39 | Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."
|
40 | Rekavši to, pokaza im ruke i noge.
|
41 | I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?"
|
42 | Oni mu pruže komad pečene ribe.
|
43 | On uzme i pred njima pojede.
|
44 | Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."
|
45 | Tada im otvori pamet da razumiju Pisma
|
46 | te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih,
|
47 | i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.'
|
48 | Vi ste tomu svjedoci.
|
49 | I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor."
|
50 | Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi.
|
51 | I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.
|
52 | Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem
|
53 | te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
|