| Chapter 20 |
1 | Kad se sleže metež, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju.
|
2 | Prešavši one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku
|
3 | i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije.
|
4 | Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
|
5 | Oni odoše prije te nas dočekaše u Troadi.
|
6 | Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.
|
7 | U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.
|
8 | U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka.
|
9 | Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.
|
10 | Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!"
|
11 | Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova.
|
12 | Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.
|
13 | Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pješice.
|
14 | Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.
|
15 | Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet.
|
16 | Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
|
17 | Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve.
|
18 | Kad stigoše, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama:
|
19 | služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih;
|
20 | ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama;
|
21 | upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa."
|
22 | "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što će me u njemu zadesiti, ne znam,
|
23 | osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje.
|
24 | Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje."
|
25 | "I sad, evo, znam: nećete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo.
|
26 | Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi sviju
|
27 | jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega."
|
28 | "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom."
|
29 | "Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada,
|
30 | a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom.
|
31 | Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas."
|
32 | "I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima."
|
33 | "Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
|
34 | Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke.
|
35 | U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'"
|
36 | Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
|
37 | Tad svi briznuše u velik plač, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati,
|
38 | ražalošćeni nadasve riječju koju im reče: da više neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na lađu.
|