| Chapter 9 |
1 | Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
|
2 | silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
|
3 | Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
|
4 | Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
|
5 | njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
|
6 | Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;
|
7 | i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;
|
8 | to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.
|
9 | Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.
|
10 | Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
|
11 | Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
|
12 | ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,
|
13 | kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
|
14 | Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
|
15 | Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
|
16 | Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
|
17 | Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
|
18 | Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
|
19 | Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
|
20 | Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"
|
21 | Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.
|
22 | A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
|
23 | da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
|
24 | na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
|
25 | Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
|
26 | Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.
|
27 | Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti;
|
28 | jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
|
29 | Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
|
30 | Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
|
31 | Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
|
32 | Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
|
33 | kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.
|