| Chapter 10 |
1 | Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.
|
2 | Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha?
|
3 | Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.
|
4 | Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.
|
5 | Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;
|
6 | paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.
|
7 | Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"
|
8 | Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju,
|
9 | veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.
|
10 | U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
|
11 | I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.
|
12 | A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu
|
13 | čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.
|
14 | Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.
|
15 | A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:
|
16 | "Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.
|
17 | I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati."
|
18 | A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.
|
19 | Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -
|
20 | put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;
|
21 | imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom.
|
22 | Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.
|
23 | Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.
|
24 | I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela
|
25 | te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.
|
26 | Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,
|
27 | nego strašno isčekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.
|
28 | Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.
|
29 | Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?
|
30 | Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku.
|
31 | Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
|
32 | A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu:
|
33 | ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo.
|
34 | I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed.
|
35 | Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća!
|
36 | Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.
|
37 | Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti
|
38 | A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.
|
39 | A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.
|