| Chapter 49 |
1 | Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijećem mirisarskim; svačijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi.
|
2 | Pravim je putem kročio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost.
|
3 | Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.
|
4 | Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opačinu na opačinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih.
|
5 | Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuđinskom narodu.
|
6 | Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove,
|
7 | po riječi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posvećen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrđuje.
|
8 | Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.
|
9 | Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih.
|
10 | A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.
|
11 | Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao pečatnjak na desnici.
|
12 | A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, određen za vječnu slavu.
|
13 | Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove.
|
14 | Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.
|
15 | A je li se ipak rodio čovjek kao Josip? Vođa braći svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjećene.
|
16 | Još i Šem i Šet bijahu slavljeni među ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.
|