| Chapter 50 |
1 | Šimun, Sin Onijin, veliki svećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram.
|
2 | Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta.
|
3 | U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo.
|
4 | U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.
|
5 | Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma?
|
6 | Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun;
|
7 | kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima;
|
8 | kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga
|
9 | i kao plamen i kad u kadionici; kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem;
|
10 | kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake.
|
11 | Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom;
|
12 | kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove
|
13 | svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim.
|
14 | Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;
|
15 | pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.
|
16 | Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim.
|
17 | I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem.
|
18 | A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,
|
19 | dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.
|
20 | Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom.
|
21 | I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg.
|
22 | A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj.
|
23 | On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova.
|
24 | Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.
|
25 | Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod:
|
26 | na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.
|
27 | Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca.
|
28 | Blago čovjeku koji o ovome razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar.
|
29 | Bude li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.
|